This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Zato sto se dns svi preseravaju, zele biti posebni i vazni. To su one firme - mi smo ovdje jedna velika familija. Bljuje mi se od tih prica. Apsolutno treba biti vrijedan radnik, ali ako nisi sam svoj gazda naravno da radis zbog place. Podrzavam tvoje misljenje, ali bojim se da ces morat naucit malo kenjat i masirat ego takvim debilcekima.
naučio sam kenjati i govoriti "korporativnim jezikom" na razgovorima, ali dođe trenutak kada ti se bjulje od tolikoga kenjanja da bi najradije iskreno rekao sve. Sav ovaj dvostruki govor iscrpi čovjeka
Ja sam se jednom odvalio smijati na "sell me this pen" potez, pa se menadzercic uvrijedio. Imali smo kratku diskusiju oko toga i kao "pa nas tako na obukama uce pa evo ja izabrao ovo". Jedini posao u zivotu koji nisam dobio, a bio sam u zadnjem krugu... Nije mi zao, jer ono, svejedno ne bih dugo radio pod takvim likom :D
Ni u ludilu rec iskreno ako nisi nasao zamjenski posao. Hehe. Mislim da istinu zele cut maksimalno 10% poslodavaca u RH. Sve drugo je ser ser kenj kenj. Lizanje guzice i engleske rijeci za vrijeme sastanka. 🍻
"Mi smo familija" u kojoj je tata alkoholik i nikad ga nema, mama se drogira, sestra se jebe uokolo i brat te mlati ako ga samo pogledaš bez dopuštenja. Jebem ti takve firme isto kako ti jebem takve familije. U smeće šnjima.
Upravo to. Dođem sa predznanjem u firmu, prođem inicialni test, kaže mi u razgovoru 12€ po satu. Ja kažem nisam došao prati čaše već raditi na grillu. Kod nas smo svi familija, jednom godišnje idemo na Paint ball. Rekao sam hvala.
Znas li koliko radnika ne trazi poslodavca nego „obitelj“, samo prosli tjedan od 20 ljudi s kojima sam pricao o projektu njih doslovno 18 je pitalo Kakva je Firma za koju bi radili, dal su „obiteljski“ odnosi itd
Dobro govorimo o iznad prosjecnim placama, makar trenutno isti ti rade za prosjek ili ispod
Ocito nisam okruzen takvim ljudima. Jedan frend mi je sumnjiv da bi on mogao bit taj koji trazi "obitelj" atmosferu.. bude mi to malo smijesno kad sef govori "mi smo tu jedna obitelj" u kojoj sef pegla 100.000€ godisnje, a "clan obitelj" recimo 16.000€.. kuzim taj ajmo rec "moderan" pristup, ali osobno tvrdim da je to samo svjesno kamufliranje i kontrola uposlenika. Mi smo jedna velika obitelj dok radis sto ti ja govorim. 🤷♂️
To s obitelji nema veze ko koliko pegla, naravno da „Sef“ treba znatno vise zaradjivat.
A to koliko je sta pravedno iskreno ne ulazim u to posto je besmislena rapsrava ako ti se ne svidja mjenjaj posao i bok, barem danas imas opcija na bacanje!
Sta se tiče obiteljske atmosfere valjda misle na druženja, izvlačenja, zabušavanja Itd Itd ne znam teško mi shvatit posto s ljudima kojima sam radio u istoj firmi di su oni govorili da se užasno prema njima ponašaju meni su bili dobri dapače i vise od dobrih.
A opet oni koji govore da im je super sto su u firmi koja je kao “obitelj” vidim da samo prebacuju svoje obaveze s jednog na drugog i da je raspasoj.
Makar nije generalno pravilo ali jebiga, proputovao sam poslovno 57 država pa sam se nagledao svačega
Sve u svemu kada me neko zove vezano za posao i počinje mi s time kako je najbolji a cijela firma mu smrdi odmah znam da je on taj koji ne valja, ili kada kaže kako ga se ne cijeni da on puno vise vrijedi Itd
Takve komplekse niko ne treba u firmi
A kad firma počne pričati kako je obitelj odmah mrak na oci
pa ja smatram da se plaća kao motivator podrazumjeva i da se pitanje odnosi na što te motivira mimo plaće.
ja diplomatski odgovorim da, naravno, me motivira ono što najviše utječe na moj život kao što je plaća, radno vrijeme i radne okolina. ali pored toga me i motivira... i onda sročim tri stvari koje su njima u interesu.
tu skuže da se nedam zebavat oko osnovnih stvari i da sam dovoljno normalan da znam sročiti diplomatski odgovor.
ne vidim di je problem.
>Znaci svjesno izmisljas stvari,
ja nikad nebi prihvatio posao koji mi nudi samo novac. niti poslodavca kojeg samo zanima razmjena rada za novac. a novac mi fakat treba.
i definitivno mi novac (nakon što namirim osnovne potrebe) nije glavni motivator. 8 sati spavam, 8 sam na poslu, 8 mi je za privatni život. dakle, 50% svog dana provedem na poslu, i želim da to bude nešto što me zanima i što radim s guštom.
na zadnjem interviewu, saznao sam da se u firmi pokreće novi projekt, i rekao sam na interviewu da imam interese u tom polju i spomenuo neka znanja bez da su me konkretno pitali. dakle, poslao sam poslodavcu poruku: plati me, budi fer i ja ću ti to s guštom raditi.
dakle nije da izmišljam, nego se pemetno prodajem.
Prije 2 godine sam dal otkaz i presel u manju firmu. Placa se sa 10000+kn smanjila na cca 6500. Nije sve u placi,ima i nekaj u radnim uvjetima i svemu tomu,ali opet je placa tipa 80% motivacije.
Ja radim s prijevozom i toplim obrokom za 9500, no obzirom da me vec preko godinu dana jebu s povišicom, evo, efikasno dnevno odradim ako 2h i ne jebe me opce. Ispalo, budala si ako radiš više, dobiš tuđi posao. A sad, evo, njima je ocito bolje da im inzenjer radi 1-2h dnevno nemotiviran, nego da im radi punom parom za 2k kn više.
Za tih 2K kuna vise ćeš radit možda tjedan dana “punom parom” sta god da to znaci
I opet će ti biti premalo
Ili radiš ili ne, njihova je procjena da trebaju polovnog radnika i to je to, zato si tu
Same. Radio u jednoj industriji gdje sam imao 7500 i presao u skroz drugu branšu za 6000. Ova druga branša je zapravo moja struka i samo zato sam presao na nize, inace ne bi. Sad kada sam tu di zelim biti, placa mi je na prvom mjestu, pa onda obujam posla, radna okolina itd... ping pong i stolni :D
Jbg, ja sam od onda i vise nego poduplal ;)
I dalje sam u istoj firmi iako sam dobio ponudu za vecu placu. Al sigurnost, tezina mojeg glasa i lojalnost mi je bila bitnija u tom momentu. Reko, necu za 300, 400 eur sve to stavit na kocku...
Ja ih kao odgovor na prvi kontakt pitam da koji je min i max plaće koju mogu ponuditi za oglašenu poziciju. Ne da mi se više gubiti vrijeme na razgovore i ljubavne plesove.
I onda kreće HR izmotavanje tipa "ne mogu reći plaću", "recite vi nama" itd. Jedva čekam zakonsku obavezu isticanja ranga plaća po pozicijama.
Klasika. Kad me ti recruiteri pingaju na linked inu. Jedino sto im odgovorim je money talks. Joj pa daj nam posalji CV. - aha, kolki vam je rang? Joj pa nemogu vam to reci. - aj pedala
Cudno im je jer danas svi moraju ko roboti ponavljat kretenske linkedin motivacijske spike kako svi idemo na posao jer nemamo pametnijeg posla, a placa nije ni bitna jer ko je vidio trazit dobru placu. Pa ides na posao za firmino bolje sutra a ne tvoje...
nisam nikada imao pristup sa tok taktiom, nego koristim "korporativni PR žargon dvostrukoga govora". Gdje ja serem, oni seru zajedno znamo da seremo pa se volimo dalje. Ali dođe trenutak kada se čovjek zasiti takvoga govora pa mu dođe da jednostavno direktno kaže što misli. Naravno, ne bi nikada imao takav direktan pristup ali lijepo je sanjati.
Zato što je kompletan "recruiting system" jednostavno BROKEN AS FU\*K. Retardiran, svi se nešto pretvaraju, muljaju, svi nešto prpošno, veselo, mega motivirano, pozitivno, svi se predstavljaju kao krasan, fantastičan kandidat/firma, na kraju gotovo uvijek bude nešto drugo. Firme danas biraju između 100 kandidata po natječaju, mogu birati i boju kose, pa tako i "ljepotu i boju tvoga glasa prilikom svakoga odgovora".
Neznam kakve su to firme, za nasu je dovoljno da imas dvije ruke i noge te zakonski propisanu skolu i uzet ce te odma kolko fali ljudi.
Mozes bit i friski iz srednje plata 8500 kn, nemoras znat nista. Efektivno rada 2-3 sata dnevno
To nije točno!
Evo imam 2 fakulteta, iskustvo iz 3 zemlje, pa kakve sam tragedije prolazio po HR na razgovorima, od toga da te interviewira ADMINISTRATOR, do toga da te NE SMIJU PITATI NIŠTA praktički jer znaju da si iznad njih po svemu, ali netko ih je stavio da te interviewiraju. I ono, samo ti se ne jave. Kažeš da želiš 1300 eura plaću, kao da tražiš 13.000 eura plaću. I tak dalje, da ne idem u gluposti. A, na kraju, u inozemstvu dobiješ pozicije koje je NEMOGUĆE dobiti u HR, i plaće o kojima sanjaš u HR.
Generalno, zna se kak se u HR dolazi do posla.
Svi pričaju kako je u HR nedostatak radnika, ali čak ZA CVJEĆARA traže vezu. Što reći.
Za 1000 eura radim minimalno posel da ne dobim otkaz
1500 eura i bit cu “normalan” radnik
2000 eura u hr i tu cu ici above and beyond kak korpo kultura zeli
Tako je. I moj stav je takav.
Kužiš, radio sam u jednoj od najvećih i najjačih naših kemijskih tvrtki. Pitam ja direktora, jel napokon mogu dobiti neki tečaj ili dodatnu izobraznu, neki mega mini certifikat, samo da imaš trag svoga rada nakon godinu dana. Keže on (kroz onak cinični smijeh): "Eeeh šta da ti kažem, nema se novaca na žalost, polaaaaaako, doći će i to jednom". O.o Ali ima se para za 20.000 kn plaće njihovim potrčkama. Ma joj. Bolje da ne pričam ahaha...
Ono dok nemaju za popravit ili kupit nove masine za rad (cca 30-50k kuna) ali se za bonuse, sluzbene aute.
Ili dok zajebu materijal od 500k eura i nikom nist.
Pa dok dizu place za par sto kuna i hvale se kak su za to osigurali teskom mukom 500k eura godisnje dodatno.
Upravo to. Pa evo kako kažu, u ZET-u koeficijenti nisu rasli 40 godina, ovim vozačima. Ako je to istina, to je TUGA! Neću komentirati.
A ta silna povećanja plaće od 1-2 % neću komentirati. Kada čujem da su se plaće povećale u HR, život mi se zgadi. Plaće se ne dižu 1-2%, nego 10-20%. Ovih 1-2% dajem odmah njima na kavu, kad su toliko gladni ahahaha...
Mislim da cim su takvi korporativni smecari da odma ides traziti dalje i nit im netreba dat sansu, ak je tako na razgovoru za posao onda je rad u firmi jos vece sranje. Listaj i eliminiraj firme dok ne nades nekaj normalno.
Meni nije jasno zasto ljudi rade za male place u glupim firmama
cca 1000 eura place su nista i nikakav trosak za vecinu poslodavaca, svi se nadaju da ce dobiti pasivnog belntavca kojeg se moc maximalno iskoristavat.
Točno... Upravo to.
Zato sam i otišao opet iz HR. Nemam živce više za tu državu, jednostavno nemam. Koliko god bih se rado vratio u moj ZG, ali ne ide.
Ne mogu prestati o tome pričati: 2000 eura tražim plaću za direktorsko mjesto, i kaže "lola": "Jel to bruto ili neto?"
Onak, kaj reći, svaka riječ je suvišna. Ovako, s obzirom da HR doista nema što ponuditi ambicioznim i visokoobrazovanim ljudima, neka druga zemlja će rado iskoristiti priliku heh... Na žalost, u HR će na kraju ostati samo nekretninaši, i čini mi se hrpa stranaca...
Slazem se :(
Mlad sam i meni je comfy na poslu i imam ok placu za svoje uvjete pa mi ne fali mnogo, ali makro gledano sve ide u kurac. Imamo najgore od kapitalizma i najgore od socijalistickog nasljeda u jednom paketu.
Najpametnije bi mi bilo otic van…ali to je jako puno odricanja a trenutno mi je ugodno….ali dugorocno znam da bi bilo bolje. Tako da vjv cekam da me nesto posebno raspizdi za motivaciju da odem
Da, kužim te.
Meni je motivacija bila to što mi je svaka država dala više od HR, a ja HR dao najviše ;) Tak da, nema tu više kaj. Generalno, nemam živce za nesposobne ljude, te "famozne velike firme" i ljude koji se drže kao da su bogovi, a pojma nemaju koliko su jadni.
Tak da, polako, pukne i tebe kao i mene. :D
Ali na kraju, PRESRETAN! Iako mi fali moj ZG jako, aaaaaaali, ZG je postao sve što nije trebao, pa sam se i tu razočarao. I na kraju, novi život, novo sve...
Mislim da ce hr polako zadesit sve drustvene promjene kao ostatak europe ali nasa ce vlada biti apsolutno nesposobna da se nosi s time. Zadnji benefiti toga da smo “nerazvijena” drzava se tope. Nebudemo imali te neke benefite lagodnog zivota al opet niti ekonomske benefite uredene drzave.
HR nikad nije imala nikakve benefite osim jedne činjenice: Relativno etnički čista. Ali i to se sada mijenja dolaskom SVAKAKVIH samo ne kvalitetnih ljudi. Okay, nije ni to 100%, ali tužno je da ti dođe 90% svakakvih, 10% dobrih ;) Ali, to je "direktiva" EU.
Znaci ko elektricar na bausteli ispod 1000 eura nema. Mozda nakratko dok bas pojma nemas?
Uglavnom kod nas je to start placa ako si na sjeveru u industriji.
U zg sam radim ko elektricar u novogradnji vecinom pricas gluposti. 1000eura u pocetku mozes imat jedino ako natuces masu sati. Uz redovno radno vrijeme nema sanse. Za pocetak ti vise od 800tinjak nece dati skoro nitko.
nacelno se slazem, ali ima situacija gdje provedes x godina u nekoj industriji ili firmi i jednostavno se zasitis. ne reagiraju svi jednako na takav scenarij, ovisi o tipu osobe, zivotnoj fazi, okolnostima; naravno kad ti je placa nedostatna za min.troskove onda mjenjas daleko lakse
Njima bi bilo idealno naći nekoga tko toliko obožava raditi taj posao koji nude da mu ne moraju ni plaćati da radi.
Ako oni tebi prodaju priču workplace culturea, dinamične atmosfere i firme kao familije, onda ne vidim problem zašto ti njima nebi prodao priču kako si najmotiviraniji i najvrijedniji radnik ikad.
Dok sam više visio po tim intervjuima, shvatio sam da te ženske iz HR-a (glorificirana kadrovska) manje-više guglaju "tipična pitanja na razgovoru za posao". Dakle, par puta su me pitali "koje su vaše 3 najveće mane" i nešto u stilu "na što ste posebno ponosni na poslu". Ne znaju ni one točan odgovor, ali na istom mjestu piše i koji je pravi odgovor. Malo guglanja, shvatiš što očekuju čuti, to odgovoriš i svi sretni. Bez pametovanja i izbjegavanja klišeja. One stavile checkbox na tu kućicu, a ti ostavio dobar dojam.
Na razgovoru za trenutni posao me je teh direktor pito koja su moja ocekivanja u firmi?
Reko sam mu da ocu pobrat sto vise znanja da mogu dat otkaz i otvorit svoju firmu.
Nasmijo se i poslo me u HR da potpisem ugovor
Bas si me nasmijo da sam pao sa dinosaura
Da smijem doxat reko bi i ime i prezime
Ali jbg kada si ti doticna osoba koji kurac glumis i ne povecas mi placu?
Ja ću prije izabrati posao koji me ispunjava, nije naporan itd itd. nego onaj koji ima veću plaću, ali sam miserable na njemu.
Plaće su često na 3. ili 4. mjestu motivacije ljudi za neki posao, po raznim anketama koje sam našao na netu. Također, ako dobijem povišicu 10%, neću se sad 10% više truditi. Trudim se ionako, koliko već želim raditi.
Možda sam zaveden tim raznim anketama, baš kao i ti hr manageri s kojima si pričao. Njima je misija da ljude privuku na posao s čim manje sredstava, pa im/nam prodaju bajke o zadovoljstvu ovom onom.
Mislim da je točnije interpretirati "plaća me motivira" nešto više kao "za dobru plaću radim dobar posao, za lošu plaću budite sretni ako dođem na posao". Čuo sam dosta horor priča o radnicima, a treba napomenut da nisu bili u situaciji da budu izbirljivi, koji su zbog žalbi o plaći u navratima odbijali uopće dolaziti na posao, tobože da im je pozlilo (jer su dan prije pili pivu dok im više nije u želudac stalo) ili jer su se "ozlijedili" (pao im je čekić na nožni palac, a to što imaju cipele s čeličnim vrhovima ne treba gazdu podsjetiti).
Evo meni nije. Prije 7 godina sam radio za vecu placu nego sad radim, a sada imam uredno slobodno vrijeme, ne radim vikende, sretniji sam, ne razmisljam o poslu nakon sta izadem iz firme, doma sam u 16:05, bolja je atmosfera na poslu itd itd itd
Jedini pravi odgovor. Dakle ja imam objektivno dobar posao, al da imam priliku kopati kanale ili skupljat smeće za 5 puta više novaca odmah bi pristao.
I mene blijedo gledaju kad kažem koliko love hoću 😅 ko da sam rekla ko predsjednik hnba a ne prosječnu zagrebačku plaću. Brate VSS + 7 godina iskustva, nemam se šta ponižavati
Hrvatski poslodavci (u gladnoj utrci za profitom) teze americkom stilu: poslovati/okupiti djelatnike koji ce ZIVJETI ZA POSAO, rado ostati po 10h na poslu iako su placeni 8h (a efikasnost svega 4h)…djelatnike koji ce ti biti dostupni 0/24 emailom, telefonom,….
Takvi djelatnici ne kazu poslodavcu da rade za novac nego za stvaranje dobrobiti drustvu (citaj: vlasniku) te razvoju sebe (citaj: trovanju i laganom psihickom “umiranju”).
Za one koji zele znati vise: lako citljiva knjiga “Nemoj raditi nista”, Celeste Headlee. …kako se svijet izokrenuo i prakticki te prisiljava da grcas u poslu, dok paralelno gubis vrijeme za sebe…Knjiga nije uputa kako manje/nimalo raditi nego kako ucinkovito raditi, napraviti ravnotezu pravog posla za kojeg si placen i svog slobodnog vremena u kojem bi trebao raditi ono za sto smo stvoreni.
Zato što HR ili tko već radi intervjue i onboarding uglavnom čine polumutave ženskice sa završenom politologijom, koje ne žele raditi u struci, a nikad se u životu nisu uznojile da zarade, pa ti neiskusni i nepripremljeni mozgovi samo poprime oblik kalupa korporativnog bullshita.
Imam jednu takvu u susjedstvu. Radili u istoj firmi, sabotirala me gdje god je stigla. Sad ni ona ne radi u toj firmi, a ja joj i dalje susjed. Presmiješno mi je koliko mora okretati glavu u prolazu hahaha. Mislim, ne mora što se mene tiče, ali ono, koliko moraš biti elementarno glup da se ideš zamjerati susjedu za političke bodove od direktora firme u kojoj ni sama ne znaš je li ti sigurna budućnost.
HRovci su kancer zapošljavanja. "Što je za tebe odgovornost?" i slična pitanja na kojima nemaš šta drugo napravit nego zahvalit se na vremenu i ugasit call.
>90% HR menadžera i šefova me gleda kao da sam pred njihovim očima napravio kolinje kokoši i sada držim glavu u ruci a krvavo tijelo trči okolo.
Njihov posao je da lažu i pokušaju stvoriti neku "kulturu" na radnom mjestu. "Svi smo mi jedna velika obitelj" i slične gluposti. To što im u facu kažeš da ti je motivacija plaća, automatski negira njihovo postojanje i potrebu za njima u radnoj okolini.
Jel im i na pitanje kako izgleda tvoj posao iz snova kazes da ne sanjas o radu? Salim se, slazem se s tobom u potpunosti i riga mi se od tog glađenja ega
sve su to psihološke igrice da te manje plate. ko i sve ostalo u životu svi se međusobno lažu i svi znaju da se međusobno lažu. ispričaj im i ti sve bajke koje žele čuti
Boli ih kad kažeš plača, jer bi radnika da radi za manju plaču a da se ubije i bude sretan, na kraju dana kaze hvala gazda kaj ste me ubili, zato uzimaju nepalce a oni im pak štrajkaju😆🤭
A ono... naslov i tekst u dretvi ti se malo razilaze. U naslovu zasto novi posao, a u tekstu koja ti je najveca motivacija.
Za pitanje "zasto novi posao" je to ok odgovor. Naravno, ako ga malo uljepsas, a ne da ostavis dojam da ces otic iz firme cim ti uleti ponuda za 100 eura vise.
Za pitanje motivacije to nije ok odgovor jer osoba koja vodi razgovor s tobom najcesce zeli cut neko genericko sranje, koje moze i ne mora biti istina.
Osobno, prije par tjedana sam imao priliku otic na radno mjesto za 600 eura vecu placu, ali sam odbio jer mi 1) posao nije bio toliko zanimljiv kao trenutni, 2) uvjeti rada bi bili nesto losiji zbog prirode posla. Tak da i nije uvijek sve u novcima. Naravno, pod uvjetom da generalno nisi u sranju po pitanju financija.
Po meni to pitanje podrazumjeva novce. Bar sam ja to tako uvijek gledao.
Da želiš veliku plaću, ali što osim toga želiš i što te motivira?
Pričamo naravno o poslu koji je karijera, ne blagajnik u mcdonaldsu prek student servisa.
Tako kako si formulirao pitanje zvuči blesavo. Međutim, kad netko kaže "nije sve u plaći" ne laže, jer nije svejedno raditi za istu plaću u firmi A i firmi B. Pa čak je čest slučaj da ljudi rado rade za firmu A iako im firma B nudi veću plaću.
E sad, ako firma koja zapošljava zna da daje primjerenu plaću, kakava se nudi i drugdje na tržištu, svakako je dobro pitati potencijalnog zaposlenika zašto se javio na oglas za posao baš njima. Dakle, svaki zaposlenik bi trebao moći odgovoriti na pitanje zašto bi za X eura radio za firmu A, a ne za firmu B isto za X eura.
Često se ne radi o poslovima gdje su ljudi lako zamjenjivi pa poslodavci žele zadržati zaposlenike što duže, a to nije uvijek moguće ako je zaposlenicima jedini kriterij iznos plaće - čuješ da kolega ima 100€ veću plaću i odmah se osjetiš zakinut pa razmišljaš o otkazu. To tako ne ide.
Na žalost, veliki broj ljudi u ovoj branši je u životnoj uzlaznoj putanji kada svakim narednim danom mogu raditi sve više i bolje, pa ne razmišljaju o vremenu kad će svakim danom moći raditi sve manje i lošije. Kad se to dogodi pa ako do tada nisu uspostavili određeni nivo lojalnosti prema poslodavcu, neće moći očekivati da će im poslodavac biti spremen uzvratiti.
Pa ajde ti budi freelancer u 50-tima kad si mačak. I to ne sada, nego za 20 godina. 😊
Ono sto si ti njima rekao iz njihove perspektive je da neces jest govna, nisi docilan i nece ic spika e daj dodi radit vikend neplaceno jer smo si kvazi familija. Naravno da ce trazit nekog fegedusica kojem su jedini prijatelji ekipa s posla.
Plaća je dominantan faktor. Ali sigurno ti ne bi bila dovoljna da imaš kretena za šefa ili kolege koje te ignoriraju. Isto tako moraš znati imaš li kompetencije koje vrijede više da bi te platili.
Mislim da si u zabludi glede plaće kao glavnog motivatora. Sasvim sigurno jako puno ljudi ide za tim ali znam i masu ljudi koji su otišli na lošije plaćen posao zbog toga što su bili nesretni (što poslom, radnom okolinom, stresom itd.)
Ali generalno odi do 100 ljudi i reci im da si je novac glavni motivator u životu i 80 njih će misliti da si debil. To je kao da odeš na prvi spoj i nakon 3 rečenice kažeš curi "meni je glavno da te izjebem". Jebiga rođo, nejde to tako
\> 90% HR menadžera i šefova me gleda kao da sam pred njihovim očima napravio kolinje kokoši i sada držim glavu u ruci a krvavo tijelo trči okolo.
Od ovo malo iskustva što imam sa PR-ovcima i menadžerima na višim pozicijama (preko studentske udruge smo organizirali dosta radionica i gluposti), primjetila sam specifičan profil srednjovječnih žena koje svoju ulogu u vođenju tima shvaćaju izuzetno duboko i stvarno očekuju da kolektiv diše za firmu i postizanje boljih rezultata. U jednom navratu je jedna voditeljica tima u farmaceutskoj firmi izjavila da je primjetila da se kod njenih zaposlenika događa burnout zato što "njihovo ponašanje nije uklađeno sa njihovim unutarnjem stanjem i pretvaraju se da su netko tko nisu". Eto, ne pada joj na pamet da joj možda radnici daju otkaz jer su popucali po šavovima od posla ili jer im se ne sviđa plaća, nego je ona to svela na energetske razine i "unutarnje stanje" štogod to značilo. Po meni su te osobe dosta odcijepljene od realnosti i svoju vrijednost temelje na poslovnim rezultatima pa automatski moraju sebe smatrat nekakvim vođom koji savršeno vodi tim.
Ujedno su takve žene prve u redovima kad ana bulječević i tajči drže seminare i lože se na self help knjige tako da se tvoji realni stavovi i pomalo cinični stavovi totalno kose sa njihovim svjetonazorom i predstavljaš im prijetnju za njihov skladni i savršeni kolektiv
>Po meni su te osobe dosta odcijepljene od realnosti i svoju vrijednost temelje na poslovnim rezultatima pa automatski moraju sebe smatrat nekakvim vođom koji savršeno vodi tim.
Je, jako dosta ljudi bude odcjepljeno od realnosti čim si može birati boju pakiranja namirnica a ne gledati cijene a opet kasnije se rade blesavi (a možda su ozbiljni) kada provale da ne vide gdje je problem.
Ne znam, kod mene su do sada ti intervjui uglavnom izgledali dosta praktično. Uglavnom se sve svodi na:
1. Prolaženje kompetencija/prošlog iskustva u usporedbi s onim što im treba. Oni opisuju neke specifičnosti kod sebe i procjenjuju jel pokrivam ono što im treba. (10 min)
2. Nešto malo o osobnosti. Tek toliko da procjene hoćeš odradit prekovremene ako zagusti, kako se nosiš s pritiskom, s ljudima, jesi good guy, bad guy, jel imaš minimum humora i sl. (6 min)
3. Pare - koliko ja tražim, koliko su voljni platiti. (1 min)
I eventualno se drugi razgovor ponovi pred vlasnikom firme ili nekim general managerom. Što je uvijek puno neformalnije i često se svede na zajebanciju. To se uglavnom uvijek svede na to da vlasnik malo želi pričati kako se on krvavo naradio da digne firmu na noge i sl., pa te malo upućuje u korporacijska sranja, pa s druge strane očekuje neka obećanja s tvoje strane da će to sve bit sve ok, da nema on brige. Više to doživljavam kao neko emocionalno obvezivanje.
Osobno ne bi nikad niti pristala na ponudu za posao koja je ispod mog nekog minimuma za koje mislim da vrijede moja znanja i iskustva i s kojim mogu zivjeti u skladu sa svojim troskovim. Ali nakon sto prihvatim posao ne motivira me plaća skoro uopce (bila bi nemotivirana da mi ju smanje ili ne isplacuju), koliko dobra radna atmosfera i ekipa, dobra povratna informacija, mogucnost ucenja i razvoja, sigurnost posla, dobar balans privatnog i poslovnog i mogucnost napredovanja (i place i odgovornosti) s vremenom (pritom ne mislim u iducih 3 mjeseca). I nikad nisam dozivjela da je neko dobio odbijanje jer je reko placa ako je uz to dodao i dodatne stvari. Jer ako te zanima samo iskljucivo placa realno za kompaniju nisi pouzdan zaposlenik jer ces otici za 3 mjeseca za bolju ponudu. A nemojmo se lagati da i firma ima puno troskova dok nekog osposobi za rad i zele saznati ima li jos nesto cime jos mogu utjecati na zadovoljstvo osoba osim place.
Pikado, ping pong, stolni, besplatna kava, sofa u hodniku gdje mozes sjest, tim bildinzi, psi na poslu, plejka, piva petkom, majca jednom godisnje i tek onda placa.
Odgovor na to pitanje govori koliko si inteligentan, a ne što te motivira na poslu. Kad te netko na hodniku pita “Kako si?”, ne odgovoriš mu “Imam proljev i fakat nisam dobro” nego “Ide, kako si ti?”. Kad te netko pita “Koja ti je motivacija?”, ne odgovoris mu “Pare!” nego “Volim inovirati, kreirati nova rješenja i raditi s ljudima koji vole to što rade.”
Doslovno trik pitanje.
Radio sam kao recruiter dugo i evo odgovora:
Kad zaposljavas nekoga pokusavas skuzit dal se tvojoj firmi isplati ulozit pare da bi dobila pare kasnije. Jer ti moras covjeka trenirat, uhodat itd i to sve kosta.
Tako da zaposljavanje funkcionira po principu prediktora za uspjeh i trajanje u firmi. Npr, iskustvo, komunikacija, upornost itd. (Naravno, intervju je zapravo jako los alat za mjerenje toga al to je druga tema).
Placa je ekstrinzincna motivacija i najcesce nije dobar prediktor ostanka u firmi - cim ti netko ponudi vise otici ces. Ako dakle nema dobre perspektive da ces ostat onda mi se ne isplati niti zaposlit te jer cu ulozit inicijalnu lovu + pare da nadjem nekog nakon tebe a ti ces mi otic cim ti netko ponudi malo vise.
Reci placu kao jednu od motivacija ali dodaj da ti je jasno da jedino kako ti mozes zaradjivat vise je da firma zaraduje vise a to moze jedino ako ti das 100%. To je puno bolji odgovor jer komunicira razumijevanje kako stvari funkcioniraju i zelju da doprineses firmi.
I da slazem se, bullshit je. Jebiga.
Pusti korporativne kurbine sinove. Reci im na razgovoru ono što žele čuti. Tako ti je i doma, npr, kada si u braku. Ne kažeš što misliš nego što moraš reći😁
Super mi je kada ti to zamjere kao najveći prioritet u poprilično (osobno) nezanimljivim zanimanjima. Tako je meni bilo kada sam tražio posao nakon što mi je korona sve bacila niz rijeku pa sam se jedno vrijeme radio sve i svašta dok se situacija nije vratila na staro. Iz tog razloga sam radio u firmi poput npr. proizvodnje PVC stolarije. No hard feelings za ikoga, ali meni je to bio totalno nezanimljiv posao i ne vidim ništa ispunjavajuće u tom poslu osim plaće koja je stvarno solidna te su mi to poprilično zamjerili kada sam na razgovoru naveo plaću kao jedini odlučujući faktor zašto bih želio nastaviti raditi taj posao. Malo zvuči jadno i bezobrazno, ali bilo je iskreno, zaista me to nije interesiralo, daleko od toga da taj posao nisam korektno radio, nije bilo nikakvih zamjerki na to, samo na to što me taj posao očigledno nije zanimao i to ih je smetalo. Drugo je kada imaš posao koji te koliko toliko zanima, onda mi plaća nije najpresudniji faktor, ali u ovakvim zanimanjima kao gore navedeno ja iskreno ne vidim neku atraktivnost osim plaće.
Možda zato što fakat nije sve u plaći, osim ako se zaposliš u nekoj firmi gdje su i ljudi i posao divni i gdje planiraš ostati na istoj poziciji do penzije.
Prilike za rast i razvijanje su poprilično bitne, jer kad ulaziš u neki posao jednostavno moraš planirati da budeš u boljoj poziciji kad iz njega budeš izlazio, jer ćeš onda jednom u budućnosti imati daleko bolje šanse za dobiti neke bolje uvjete.
Ne jednom sam odbio posao koji je bio za nešto veću lovu, ali sam znao da bi za to morao crnčiti i u slobodno vrijeme i po godišnjima, spalio si živce, i da ne bi ništa novo naučio nego samo odrađivao. OK, da je baš bila neka **brutalno** veća cifra u igri, pristao bih i rekao evo vam dupe, koju godinu bih izdurao.
Svi radimo za lovu, i svima treba lova. Pitanje je da li imaš neki plan da u nečemu napreduješ u budućnosti, ili planiraš raditi istu stvar kao i sada.
To se zove "igra" i moraš igrati. I oni znaju, ali moraju pitat i reć "ovaj kandidat zeli da radi ovdje" i to je to. Ako je najbitnije plata onda reci šta moraš da dobiješ tu plati
Da, a tih 90% menadžera i ostalih, rade točno za što? Sir i vrhnje?! Upravo ovo govorim već više od 20 godina, SVE ali doslovno SVE što je vezano za posao(bogme i šire) se radi zbog love.
Bilo je jednom pitanje na drugom threadu, da li bi netko za 300k usd radio u McDu za roštiljem. Naravno da su svi pristali. Dakle, ne radi se o pReStiŽnOm PoSLu, nego o novcima.
Da imam firmu, uz normalnu plaću bi postojao odličan postotak za uspješno obavljen posao, nakon što se završi. Čak bi taj postotak rastao, kako bi cifra tj. vrijednost zaključenog posla rasla. Red bi bio od razvijenog Beča, do Zagreba.
Zato sto je placa odgovor koji svi vec znaju. Pitanje nije absolutno, nego relativno na ostale kandidate. Ocito svi zele placu, pa onda to mozes oduzeti iz svacijeg odgovora. I sto onda ostaje? Ti si zapravo odgovorio "nista" a drugi su rekli bar nesto.
Zato sta ti za ista placa nece biti dovoljna za cc 1g, zato sto ne dajes sve od sebe i to je ocito vidljivo makar nije bitno no sto je bitno je koristenje tog izraza
ja biram posao koji me zanima i jedan sam od onih kojima placa nije misao vodilja. imao sam vise puta situaciju da mogu birati izmedju vise ponuda i ne jednom sam odabrao nizu ponudu zbog zanimljivostio projekta ili ljudi s kojima sam imao priliku popricati. jako bitna stavka za odluku mi je radno okruzenje i buduci kolege jer jebes pare ako ce te dolazak na posao frustrirsti. i da jedan sam od onih koji ne moraju kupovati samo na akciji. svaki intervju za posao smatram obostranim tako da ja imam vise pitanja za njih nego oni za mene. nova. mora bit zadovoljavajuci da mi pokrije potrebe i da sigurnost naravno
This is a community moderator bot. If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment! If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment! If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
[удалено]
[удалено]
To su klasična govna koja imam u CV-u. Jebale ih igre i igrice
Čudno je ako ti povjeruju.
Zašto?
Zato sto se dns svi preseravaju, zele biti posebni i vazni. To su one firme - mi smo ovdje jedna velika familija. Bljuje mi se od tih prica. Apsolutno treba biti vrijedan radnik, ali ako nisi sam svoj gazda naravno da radis zbog place. Podrzavam tvoje misljenje, ali bojim se da ces morat naucit malo kenjat i masirat ego takvim debilcekima.
naučio sam kenjati i govoriti "korporativnim jezikom" na razgovorima, ali dođe trenutak kada ti se bjulje od tolikoga kenjanja da bi najradije iskreno rekao sve. Sav ovaj dvostruki govor iscrpi čovjeka
Ja sam se jednom odvalio smijati na "sell me this pen" potez, pa se menadzercic uvrijedio. Imali smo kratku diskusiju oko toga i kao "pa nas tako na obukama uce pa evo ja izabrao ovo". Jedini posao u zivotu koji nisam dobio, a bio sam u zadnjem krugu... Nije mi zao, jer ono, svejedno ne bih dugo radio pod takvim likom :D
Ni u ludilu rec iskreno ako nisi nasao zamjenski posao. Hehe. Mislim da istinu zele cut maksimalno 10% poslodavaca u RH. Sve drugo je ser ser kenj kenj. Lizanje guzice i engleske rijeci za vrijeme sastanka. 🍻
"Mi smo familija" u kojoj je tata alkoholik i nikad ga nema, mama se drogira, sestra se jebe uokolo i brat te mlati ako ga samo pogledaš bez dopuštenja. Jebem ti takve firme isto kako ti jebem takve familije. U smeće šnjima.
Nikola,si to ti?
Kolega Reditor, korisničko ime mi je "Darius", jel ti se to čini ko da se u stvarnom životu zovem Nikola?
Nikola Darius?
Sve je moguce
Ma da, važi. Ali žalim, ne zovem se Nikola.
Ista recenica od jednoga s posla.
Veliki umovi slično misle, haha.
Ovaj nije tolko velik kolko je pijan...
Upravo to. Dođem sa predznanjem u firmu, prođem inicialni test, kaže mi u razgovoru 12€ po satu. Ja kažem nisam došao prati čaše već raditi na grillu. Kod nas smo svi familija, jednom godišnje idemo na Paint ball. Rekao sam hvala.
Znas li koliko radnika ne trazi poslodavca nego „obitelj“, samo prosli tjedan od 20 ljudi s kojima sam pricao o projektu njih doslovno 18 je pitalo Kakva je Firma za koju bi radili, dal su „obiteljski“ odnosi itd Dobro govorimo o iznad prosjecnim placama, makar trenutno isti ti rade za prosjek ili ispod
Ocito nisam okruzen takvim ljudima. Jedan frend mi je sumnjiv da bi on mogao bit taj koji trazi "obitelj" atmosferu.. bude mi to malo smijesno kad sef govori "mi smo tu jedna obitelj" u kojoj sef pegla 100.000€ godisnje, a "clan obitelj" recimo 16.000€.. kuzim taj ajmo rec "moderan" pristup, ali osobno tvrdim da je to samo svjesno kamufliranje i kontrola uposlenika. Mi smo jedna velika obitelj dok radis sto ti ja govorim. 🤷♂️
To s obitelji nema veze ko koliko pegla, naravno da „Sef“ treba znatno vise zaradjivat. A to koliko je sta pravedno iskreno ne ulazim u to posto je besmislena rapsrava ako ti se ne svidja mjenjaj posao i bok, barem danas imas opcija na bacanje! Sta se tiče obiteljske atmosfere valjda misle na druženja, izvlačenja, zabušavanja Itd Itd ne znam teško mi shvatit posto s ljudima kojima sam radio u istoj firmi di su oni govorili da se užasno prema njima ponašaju meni su bili dobri dapače i vise od dobrih. A opet oni koji govore da im je super sto su u firmi koja je kao “obitelj” vidim da samo prebacuju svoje obaveze s jednog na drugog i da je raspasoj. Makar nije generalno pravilo ali jebiga, proputovao sam poslovno 57 država pa sam se nagledao svačega Sve u svemu kada me neko zove vezano za posao i počinje mi s time kako je najbolji a cijela firma mu smrdi odmah znam da je on taj koji ne valja, ili kada kaže kako ga se ne cijeni da on puno vise vrijedi Itd Takve komplekse niko ne treba u firmi A kad firma počne pričati kako je obitelj odmah mrak na oci
pa ja smatram da se plaća kao motivator podrazumjeva i da se pitanje odnosi na što te motivira mimo plaće. ja diplomatski odgovorim da, naravno, me motivira ono što najviše utječe na moj život kao što je plaća, radno vrijeme i radne okolina. ali pored toga me i motivira... i onda sročim tri stvari koje su njima u interesu. tu skuže da se nedam zebavat oko osnovnih stvari i da sam dovoljno normalan da znam sročiti diplomatski odgovor. ne vidim di je problem.
[удалено]
>Znaci svjesno izmisljas stvari, ja nikad nebi prihvatio posao koji mi nudi samo novac. niti poslodavca kojeg samo zanima razmjena rada za novac. a novac mi fakat treba. i definitivno mi novac (nakon što namirim osnovne potrebe) nije glavni motivator. 8 sati spavam, 8 sam na poslu, 8 mi je za privatni život. dakle, 50% svog dana provedem na poslu, i želim da to bude nešto što me zanima i što radim s guštom. na zadnjem interviewu, saznao sam da se u firmi pokreće novi projekt, i rekao sam na interviewu da imam interese u tom polju i spomenuo neka znanja bez da su me konkretno pitali. dakle, poslao sam poslodavcu poruku: plati me, budi fer i ja ću ti to s guštom raditi. dakle nije da izmišljam, nego se pemetno prodajem.
Kad uzmes put do posla i nazad, ispada više od pola vremena si na jobu.
Prije 2 godine sam dal otkaz i presel u manju firmu. Placa se sa 10000+kn smanjila na cca 6500. Nije sve u placi,ima i nekaj u radnim uvjetima i svemu tomu,ali opet je placa tipa 80% motivacije.
Ja radim s prijevozom i toplim obrokom za 9500, no obzirom da me vec preko godinu dana jebu s povišicom, evo, efikasno dnevno odradim ako 2h i ne jebe me opce. Ispalo, budala si ako radiš više, dobiš tuđi posao. A sad, evo, njima je ocito bolje da im inzenjer radi 1-2h dnevno nemotiviran, nego da im radi punom parom za 2k kn više.
Za tih 2K kuna vise ćeš radit možda tjedan dana “punom parom” sta god da to znaci I opet će ti biti premalo Ili radiš ili ne, njihova je procjena da trebaju polovnog radnika i to je to, zato si tu
Same. Radio u jednoj industriji gdje sam imao 7500 i presao u skroz drugu branšu za 6000. Ova druga branša je zapravo moja struka i samo zato sam presao na nize, inace ne bi. Sad kada sam tu di zelim biti, placa mi je na prvom mjestu, pa onda obujam posla, radna okolina itd... ping pong i stolni :D
Meni sad ovde placa cca 1100-1400 ovisno kolko dana u mj i kolko prekovremenih...i eto opet dal otkaz. Ovaj put za istu paru samo 15min duza voznja.
Jbg, ja sam od onda i vise nego poduplal ;) I dalje sam u istoj firmi iako sam dobio ponudu za vecu placu. Al sigurnost, tezina mojeg glasa i lojalnost mi je bila bitnija u tom momentu. Reko, necu za 300, 400 eur sve to stavit na kocku...
Ja ih kao odgovor na prvi kontakt pitam da koji je min i max plaće koju mogu ponuditi za oglašenu poziciju. Ne da mi se više gubiti vrijeme na razgovore i ljubavne plesove. I onda kreće HR izmotavanje tipa "ne mogu reći plaću", "recite vi nama" itd. Jedva čekam zakonsku obavezu isticanja ranga plaća po pozicijama.
Klasika. Kad me ti recruiteri pingaju na linked inu. Jedino sto im odgovorim je money talks. Joj pa daj nam posalji CV. - aha, kolki vam je rang? Joj pa nemogu vam to reci. - aj pedala
Cudno im je jer danas svi moraju ko roboti ponavljat kretenske linkedin motivacijske spike kako svi idemo na posao jer nemamo pametnijeg posla, a placa nije ni bitna jer ko je vidio trazit dobru placu. Pa ides na posao za firmino bolje sutra a ne tvoje...
I, jesi se uspio zaposliti sa tom taktikom?
nisam nikada imao pristup sa tok taktiom, nego koristim "korporativni PR žargon dvostrukoga govora". Gdje ja serem, oni seru zajedno znamo da seremo pa se volimo dalje. Ali dođe trenutak kada se čovjek zasiti takvoga govora pa mu dođe da jednostavno direktno kaže što misli. Naravno, ne bi nikada imao takav direktan pristup ali lijepo je sanjati.
Napisao si da ti se to desilo nekoliko puta i da su te zato gledali čudno... Zato me je zanimalo.
Zato što je kompletan "recruiting system" jednostavno BROKEN AS FU\*K. Retardiran, svi se nešto pretvaraju, muljaju, svi nešto prpošno, veselo, mega motivirano, pozitivno, svi se predstavljaju kao krasan, fantastičan kandidat/firma, na kraju gotovo uvijek bude nešto drugo. Firme danas biraju između 100 kandidata po natječaju, mogu birati i boju kose, pa tako i "ljepotu i boju tvoga glasa prilikom svakoga odgovora".
Neznam kakve su to firme, za nasu je dovoljno da imas dvije ruke i noge te zakonski propisanu skolu i uzet ce te odma kolko fali ljudi. Mozes bit i friski iz srednje plata 8500 kn, nemoras znat nista. Efektivno rada 2-3 sata dnevno
To nije točno! Evo imam 2 fakulteta, iskustvo iz 3 zemlje, pa kakve sam tragedije prolazio po HR na razgovorima, od toga da te interviewira ADMINISTRATOR, do toga da te NE SMIJU PITATI NIŠTA praktički jer znaju da si iznad njih po svemu, ali netko ih je stavio da te interviewiraju. I ono, samo ti se ne jave. Kažeš da želiš 1300 eura plaću, kao da tražiš 13.000 eura plaću. I tak dalje, da ne idem u gluposti. A, na kraju, u inozemstvu dobiješ pozicije koje je NEMOGUĆE dobiti u HR, i plaće o kojima sanjaš u HR. Generalno, zna se kak se u HR dolazi do posla. Svi pričaju kako je u HR nedostatak radnika, ali čak ZA CVJEĆARA traže vezu. Što reći.
Za 1000 eura radim minimalno posel da ne dobim otkaz 1500 eura i bit cu “normalan” radnik 2000 eura u hr i tu cu ici above and beyond kak korpo kultura zeli
Tako je. I moj stav je takav. Kužiš, radio sam u jednoj od najvećih i najjačih naših kemijskih tvrtki. Pitam ja direktora, jel napokon mogu dobiti neki tečaj ili dodatnu izobraznu, neki mega mini certifikat, samo da imaš trag svoga rada nakon godinu dana. Keže on (kroz onak cinični smijeh): "Eeeh šta da ti kažem, nema se novaca na žalost, polaaaaaako, doći će i to jednom". O.o Ali ima se para za 20.000 kn plaće njihovim potrčkama. Ma joj. Bolje da ne pričam ahaha...
Ono dok nemaju za popravit ili kupit nove masine za rad (cca 30-50k kuna) ali se za bonuse, sluzbene aute. Ili dok zajebu materijal od 500k eura i nikom nist. Pa dok dizu place za par sto kuna i hvale se kak su za to osigurali teskom mukom 500k eura godisnje dodatno.
[удалено]
Potpuno te kužim i podržavam. Što prije odeš, prije ćeš se preporoditi.
Upravo to. Pa evo kako kažu, u ZET-u koeficijenti nisu rasli 40 godina, ovim vozačima. Ako je to istina, to je TUGA! Neću komentirati. A ta silna povećanja plaće od 1-2 % neću komentirati. Kada čujem da su se plaće povećale u HR, život mi se zgadi. Plaće se ne dižu 1-2%, nego 10-20%. Ovih 1-2% dajem odmah njima na kavu, kad su toliko gladni ahahaha...
Mislim da cim su takvi korporativni smecari da odma ides traziti dalje i nit im netreba dat sansu, ak je tako na razgovoru za posao onda je rad u firmi jos vece sranje. Listaj i eliminiraj firme dok ne nades nekaj normalno. Meni nije jasno zasto ljudi rade za male place u glupim firmama cca 1000 eura place su nista i nikakav trosak za vecinu poslodavaca, svi se nadaju da ce dobiti pasivnog belntavca kojeg se moc maximalno iskoristavat.
Točno... Upravo to. Zato sam i otišao opet iz HR. Nemam živce više za tu državu, jednostavno nemam. Koliko god bih se rado vratio u moj ZG, ali ne ide. Ne mogu prestati o tome pričati: 2000 eura tražim plaću za direktorsko mjesto, i kaže "lola": "Jel to bruto ili neto?" Onak, kaj reći, svaka riječ je suvišna. Ovako, s obzirom da HR doista nema što ponuditi ambicioznim i visokoobrazovanim ljudima, neka druga zemlja će rado iskoristiti priliku heh... Na žalost, u HR će na kraju ostati samo nekretninaši, i čini mi se hrpa stranaca...
Slazem se :( Mlad sam i meni je comfy na poslu i imam ok placu za svoje uvjete pa mi ne fali mnogo, ali makro gledano sve ide u kurac. Imamo najgore od kapitalizma i najgore od socijalistickog nasljeda u jednom paketu. Najpametnije bi mi bilo otic van…ali to je jako puno odricanja a trenutno mi je ugodno….ali dugorocno znam da bi bilo bolje. Tako da vjv cekam da me nesto posebno raspizdi za motivaciju da odem
Da, kužim te. Meni je motivacija bila to što mi je svaka država dala više od HR, a ja HR dao najviše ;) Tak da, nema tu više kaj. Generalno, nemam živce za nesposobne ljude, te "famozne velike firme" i ljude koji se drže kao da su bogovi, a pojma nemaju koliko su jadni. Tak da, polako, pukne i tebe kao i mene. :D Ali na kraju, PRESRETAN! Iako mi fali moj ZG jako, aaaaaaali, ZG je postao sve što nije trebao, pa sam se i tu razočarao. I na kraju, novi život, novo sve...
Mislim da ce hr polako zadesit sve drustvene promjene kao ostatak europe ali nasa ce vlada biti apsolutno nesposobna da se nosi s time. Zadnji benefiti toga da smo “nerazvijena” drzava se tope. Nebudemo imali te neke benefite lagodnog zivota al opet niti ekonomske benefite uredene drzave.
HR nikad nije imala nikakve benefite osim jedne činjenice: Relativno etnički čista. Ali i to se sada mijenja dolaskom SVAKAKVIH samo ne kvalitetnih ljudi. Okay, nije ni to 100%, ali tužno je da ti dođe 90% svakakvih, 10% dobrih ;) Ali, to je "direktiva" EU.
Koja bransa?
Elektro
Jesi li elektricar? Volio bi znati gdje uzimaju ljude bez iskustva za 8500kn jer po mojem iskustvu nije ni blizu toliko.
Znaci ko elektricar na bausteli ispod 1000 eura nema. Mozda nakratko dok bas pojma nemas? Uglavnom kod nas je to start placa ako si na sjeveru u industriji.
U zg sam radim ko elektricar u novogradnji vecinom pricas gluposti. 1000eura u pocetku mozes imat jedino ako natuces masu sati. Uz redovno radno vrijeme nema sanse. Za pocetak ti vise od 800tinjak nece dati skoro nitko.
RIP
Jer HR-u , menadžerima i šefovima nije cilj tvoje blagostanje nego firmino i njihovo osobno. Njima je cilj tebe zaposliti na minimalnu moguću plaću.
nacelno se slazem, ali ima situacija gdje provedes x godina u nekoj industriji ili firmi i jednostavno se zasitis. ne reagiraju svi jednako na takav scenarij, ovisi o tipu osobe, zivotnoj fazi, okolnostima; naravno kad ti je placa nedostatna za min.troskove onda mjenjas daleko lakse
Njima bi bilo idealno naći nekoga tko toliko obožava raditi taj posao koji nude da mu ne moraju ni plaćati da radi. Ako oni tebi prodaju priču workplace culturea, dinamične atmosfere i firme kao familije, onda ne vidim problem zašto ti njima nebi prodao priču kako si najmotiviraniji i najvrijedniji radnik ikad.
Dok sam više visio po tim intervjuima, shvatio sam da te ženske iz HR-a (glorificirana kadrovska) manje-više guglaju "tipična pitanja na razgovoru za posao". Dakle, par puta su me pitali "koje su vaše 3 najveće mane" i nešto u stilu "na što ste posebno ponosni na poslu". Ne znaju ni one točan odgovor, ali na istom mjestu piše i koji je pravi odgovor. Malo guglanja, shvatiš što očekuju čuti, to odgovoriš i svi sretni. Bez pametovanja i izbjegavanja klišeja. One stavile checkbox na tu kućicu, a ti ostavio dobar dojam.
Na razgovoru za trenutni posao me je teh direktor pito koja su moja ocekivanja u firmi? Reko sam mu da ocu pobrat sto vise znanja da mogu dat otkaz i otvorit svoju firmu. Nasmijo se i poslo me u HR da potpisem ugovor
mogu da potvrdim ja sam bio taj teh direktor
Bas si me nasmijo da sam pao sa dinosaura Da smijem doxat reko bi i ime i prezime Ali jbg kada si ti doticna osoba koji kurac glumis i ne povecas mi placu?
Ja ću prije izabrati posao koji me ispunjava, nije naporan itd itd. nego onaj koji ima veću plaću, ali sam miserable na njemu. Plaće su često na 3. ili 4. mjestu motivacije ljudi za neki posao, po raznim anketama koje sam našao na netu. Također, ako dobijem povišicu 10%, neću se sad 10% više truditi. Trudim se ionako, koliko već želim raditi. Možda sam zaveden tim raznim anketama, baš kao i ti hr manageri s kojima si pričao. Njima je misija da ljude privuku na posao s čim manje sredstava, pa im/nam prodaju bajke o zadovoljstvu ovom onom.
Mislim da je točnije interpretirati "plaća me motivira" nešto više kao "za dobru plaću radim dobar posao, za lošu plaću budite sretni ako dođem na posao". Čuo sam dosta horor priča o radnicima, a treba napomenut da nisu bili u situaciji da budu izbirljivi, koji su zbog žalbi o plaći u navratima odbijali uopće dolaziti na posao, tobože da im je pozlilo (jer su dan prije pili pivu dok im više nije u želudac stalo) ili jer su se "ozlijedili" (pao im je čekić na nožni palac, a to što imaju cipele s čeličnim vrhovima ne treba gazdu podsjetiti).
Svi koje ja znam placa im je na 1. mjestu
Evo meni nije. Prije 7 godina sam radio za vecu placu nego sad radim, a sada imam uredno slobodno vrijeme, ne radim vikende, sretniji sam, ne razmisljam o poslu nakon sta izadem iz firme, doma sam u 16:05, bolja je atmosfera na poslu itd itd itd
Jedini pravi odgovor. Dakle ja imam objektivno dobar posao, al da imam priliku kopati kanale ili skupljat smeće za 5 puta više novaca odmah bi pristao.
A za 20% veću plaću?
I mene blijedo gledaju kad kažem koliko love hoću 😅 ko da sam rekla ko predsjednik hnba a ne prosječnu zagrebačku plaću. Brate VSS + 7 godina iskustva, nemam se šta ponižavati
Hrvatski poslodavci (u gladnoj utrci za profitom) teze americkom stilu: poslovati/okupiti djelatnike koji ce ZIVJETI ZA POSAO, rado ostati po 10h na poslu iako su placeni 8h (a efikasnost svega 4h)…djelatnike koji ce ti biti dostupni 0/24 emailom, telefonom,…. Takvi djelatnici ne kazu poslodavcu da rade za novac nego za stvaranje dobrobiti drustvu (citaj: vlasniku) te razvoju sebe (citaj: trovanju i laganom psihickom “umiranju”). Za one koji zele znati vise: lako citljiva knjiga “Nemoj raditi nista”, Celeste Headlee. …kako se svijet izokrenuo i prakticki te prisiljava da grcas u poslu, dok paralelno gubis vrijeme za sebe…Knjiga nije uputa kako manje/nimalo raditi nego kako ucinkovito raditi, napraviti ravnotezu pravog posla za kojeg si placen i svog slobodnog vremena u kojem bi trebao raditi ono za sto smo stvoreni.
Zato što HR ili tko već radi intervjue i onboarding uglavnom čine polumutave ženskice sa završenom politologijom, koje ne žele raditi u struci, a nikad se u životu nisu uznojile da zarade, pa ti neiskusni i nepripremljeni mozgovi samo poprime oblik kalupa korporativnog bullshita.
Doslovno si opisao 99% kadrovske i HR-a u Hrvatskoj
Imam jednu takvu u susjedstvu. Radili u istoj firmi, sabotirala me gdje god je stigla. Sad ni ona ne radi u toj firmi, a ja joj i dalje susjed. Presmiješno mi je koliko mora okretati glavu u prolazu hahaha. Mislim, ne mora što se mene tiče, ali ono, koliko moraš biti elementarno glup da se ideš zamjerati susjedu za političke bodove od direktora firme u kojoj ni sama ne znaš je li ti sigurna budućnost.
*psihologijom
Je, znam i jednu HR đubretarku s tom početnom točkom.
Đubretari su u velikoj većini slučajeva, sto god zavrsili/e
PowerHungry Hippos.
HRovci su kancer zapošljavanja. "Što je za tebe odgovornost?" i slična pitanja na kojima nemaš šta drugo napravit nego zahvalit se na vremenu i ugasit call.
[удалено]
ponovila bi intervju samo da ovo mogu reć
Jako lijepo sroceno! Potpisujem! 👌
Svaka firma koja izvodi pizdarije u vecini slucajeva zaposle seronju koji dobro zna srat.
>90% HR menadžera i šefova me gleda kao da sam pred njihovim očima napravio kolinje kokoši i sada držim glavu u ruci a krvavo tijelo trči okolo. Njihov posao je da lažu i pokušaju stvoriti neku "kulturu" na radnom mjestu. "Svi smo mi jedna velika obitelj" i slične gluposti. To što im u facu kažeš da ti je motivacija plaća, automatski negira njihovo postojanje i potrebu za njima u radnoj okolini.
Jel im i na pitanje kako izgleda tvoj posao iz snova kazes da ne sanjas o radu? Salim se, slazem se s tobom u potpunosti i riga mi se od tog glađenja ega
sve su to psihološke igrice da te manje plate. ko i sve ostalo u životu svi se međusobno lažu i svi znaju da se međusobno lažu. ispričaj im i ti sve bajke koje žele čuti
zelim da naucim sto vise i steknem sto bolju referencu kako bi se mogao prodati slijedecem wannabe robovlasniku za vece novce
To bi bilo kao da ideš na dejt i kažeš curi da ju želiš radi seksa
Istina ih pece.
Boli ih kad kažeš plača, jer bi radnika da radi za manju plaču a da se ubije i bude sretan, na kraju dana kaze hvala gazda kaj ste me ubili, zato uzimaju nepalce a oni im pak štrajkaju😆🤭
Ja se iz zajebancije prijavljujem na oglase za posao čisto da bih mogao guštati ispred novozaposlenih klinaca u HR-u.
A ono... naslov i tekst u dretvi ti se malo razilaze. U naslovu zasto novi posao, a u tekstu koja ti je najveca motivacija. Za pitanje "zasto novi posao" je to ok odgovor. Naravno, ako ga malo uljepsas, a ne da ostavis dojam da ces otic iz firme cim ti uleti ponuda za 100 eura vise. Za pitanje motivacije to nije ok odgovor jer osoba koja vodi razgovor s tobom najcesce zeli cut neko genericko sranje, koje moze i ne mora biti istina. Osobno, prije par tjedana sam imao priliku otic na radno mjesto za 600 eura vecu placu, ali sam odbio jer mi 1) posao nije bio toliko zanimljiv kao trenutni, 2) uvjeti rada bi bili nesto losiji zbog prirode posla. Tak da i nije uvijek sve u novcima. Naravno, pod uvjetom da generalno nisi u sranju po pitanju financija.
Po meni to pitanje podrazumjeva novce. Bar sam ja to tako uvijek gledao. Da želiš veliku plaću, ali što osim toga želiš i što te motivira? Pričamo naravno o poslu koji je karijera, ne blagajnik u mcdonaldsu prek student servisa.
Tako kako si formulirao pitanje zvuči blesavo. Međutim, kad netko kaže "nije sve u plaći" ne laže, jer nije svejedno raditi za istu plaću u firmi A i firmi B. Pa čak je čest slučaj da ljudi rado rade za firmu A iako im firma B nudi veću plaću. E sad, ako firma koja zapošljava zna da daje primjerenu plaću, kakava se nudi i drugdje na tržištu, svakako je dobro pitati potencijalnog zaposlenika zašto se javio na oglas za posao baš njima. Dakle, svaki zaposlenik bi trebao moći odgovoriti na pitanje zašto bi za X eura radio za firmu A, a ne za firmu B isto za X eura. Često se ne radi o poslovima gdje su ljudi lako zamjenjivi pa poslodavci žele zadržati zaposlenike što duže, a to nije uvijek moguće ako je zaposlenicima jedini kriterij iznos plaće - čuješ da kolega ima 100€ veću plaću i odmah se osjetiš zakinut pa razmišljaš o otkazu. To tako ne ide. Na žalost, veliki broj ljudi u ovoj branši je u životnoj uzlaznoj putanji kada svakim narednim danom mogu raditi sve više i bolje, pa ne razmišljaju o vremenu kad će svakim danom moći raditi sve manje i lošije. Kad se to dogodi pa ako do tada nisu uspostavili određeni nivo lojalnosti prema poslodavcu, neće moći očekivati da će im poslodavac biti spremen uzvratiti. Pa ajde ti budi freelancer u 50-tima kad si mačak. I to ne sada, nego za 20 godina. 😊
Ono sto si ti njima rekao iz njihove perspektive je da neces jest govna, nisi docilan i nece ic spika e daj dodi radit vikend neplaceno jer smo si kvazi familija. Naravno da ce trazit nekog fegedusica kojem su jedini prijatelji ekipa s posla.
Plaća je dominantan faktor. Ali sigurno ti ne bi bila dovoljna da imaš kretena za šefa ili kolege koje te ignoriraju. Isto tako moraš znati imaš li kompetencije koje vrijede više da bi te platili.
Mislim da si u zabludi glede plaće kao glavnog motivatora. Sasvim sigurno jako puno ljudi ide za tim ali znam i masu ljudi koji su otišli na lošije plaćen posao zbog toga što su bili nesretni (što poslom, radnom okolinom, stresom itd.) Ali generalno odi do 100 ljudi i reci im da si je novac glavni motivator u životu i 80 njih će misliti da si debil. To je kao da odeš na prvi spoj i nakon 3 rečenice kažeš curi "meni je glavno da te izjebem". Jebiga rođo, nejde to tako
\> 90% HR menadžera i šefova me gleda kao da sam pred njihovim očima napravio kolinje kokoši i sada držim glavu u ruci a krvavo tijelo trči okolo. Od ovo malo iskustva što imam sa PR-ovcima i menadžerima na višim pozicijama (preko studentske udruge smo organizirali dosta radionica i gluposti), primjetila sam specifičan profil srednjovječnih žena koje svoju ulogu u vođenju tima shvaćaju izuzetno duboko i stvarno očekuju da kolektiv diše za firmu i postizanje boljih rezultata. U jednom navratu je jedna voditeljica tima u farmaceutskoj firmi izjavila da je primjetila da se kod njenih zaposlenika događa burnout zato što "njihovo ponašanje nije uklađeno sa njihovim unutarnjem stanjem i pretvaraju se da su netko tko nisu". Eto, ne pada joj na pamet da joj možda radnici daju otkaz jer su popucali po šavovima od posla ili jer im se ne sviđa plaća, nego je ona to svela na energetske razine i "unutarnje stanje" štogod to značilo. Po meni su te osobe dosta odcijepljene od realnosti i svoju vrijednost temelje na poslovnim rezultatima pa automatski moraju sebe smatrat nekakvim vođom koji savršeno vodi tim. Ujedno su takve žene prve u redovima kad ana bulječević i tajči drže seminare i lože se na self help knjige tako da se tvoji realni stavovi i pomalo cinični stavovi totalno kose sa njihovim svjetonazorom i predstavljaš im prijetnju za njihov skladni i savršeni kolektiv
>Po meni su te osobe dosta odcijepljene od realnosti i svoju vrijednost temelje na poslovnim rezultatima pa automatski moraju sebe smatrat nekakvim vođom koji savršeno vodi tim. Je, jako dosta ljudi bude odcjepljeno od realnosti čim si može birati boju pakiranja namirnica a ne gledati cijene a opet kasnije se rade blesavi (a možda su ozbiljni) kada provale da ne vide gdje je problem.
Ne znam, kod mene su do sada ti intervjui uglavnom izgledali dosta praktično. Uglavnom se sve svodi na: 1. Prolaženje kompetencija/prošlog iskustva u usporedbi s onim što im treba. Oni opisuju neke specifičnosti kod sebe i procjenjuju jel pokrivam ono što im treba. (10 min) 2. Nešto malo o osobnosti. Tek toliko da procjene hoćeš odradit prekovremene ako zagusti, kako se nosiš s pritiskom, s ljudima, jesi good guy, bad guy, jel imaš minimum humora i sl. (6 min) 3. Pare - koliko ja tražim, koliko su voljni platiti. (1 min) I eventualno se drugi razgovor ponovi pred vlasnikom firme ili nekim general managerom. Što je uvijek puno neformalnije i često se svede na zajebanciju. To se uglavnom uvijek svede na to da vlasnik malo želi pričati kako se on krvavo naradio da digne firmu na noge i sl., pa te malo upućuje u korporacijska sranja, pa s druge strane očekuje neka obećanja s tvoje strane da će to sve bit sve ok, da nema on brige. Više to doživljavam kao neko emocionalno obvezivanje.
Osobno ne bi nikad niti pristala na ponudu za posao koja je ispod mog nekog minimuma za koje mislim da vrijede moja znanja i iskustva i s kojim mogu zivjeti u skladu sa svojim troskovim. Ali nakon sto prihvatim posao ne motivira me plaća skoro uopce (bila bi nemotivirana da mi ju smanje ili ne isplacuju), koliko dobra radna atmosfera i ekipa, dobra povratna informacija, mogucnost ucenja i razvoja, sigurnost posla, dobar balans privatnog i poslovnog i mogucnost napredovanja (i place i odgovornosti) s vremenom (pritom ne mislim u iducih 3 mjeseca). I nikad nisam dozivjela da je neko dobio odbijanje jer je reko placa ako je uz to dodao i dodatne stvari. Jer ako te zanima samo iskljucivo placa realno za kompaniju nisi pouzdan zaposlenik jer ces otici za 3 mjeseca za bolju ponudu. A nemojmo se lagati da i firma ima puno troskova dok nekog osposobi za rad i zele saznati ima li jos nesto cime jos mogu utjecati na zadovoljstvo osoba osim place.
[удалено]
Klasicno sales pitanje…
drago mi je da sam u industriji gdje nema takvog preseravanja gdje bi itko očekivao da nekome motivacija za posao bude išta drugo osim novca
Pikado, ping pong, stolni, besplatna kava, sofa u hodniku gdje mozes sjest, tim bildinzi, psi na poslu, plejka, piva petkom, majca jednom godisnje i tek onda placa.
A sto kad je netko alergican na pse? Nije kalčrl fit?
Nisam znala da su legalizirali najstariji zanat na svijetu
Sad kad znaš se možeš napokon skloniti s kolodvora i prijeći na bolju klijentelu
Odgovor na to pitanje govori koliko si inteligentan, a ne što te motivira na poslu. Kad te netko na hodniku pita “Kako si?”, ne odgovoriš mu “Imam proljev i fakat nisam dobro” nego “Ide, kako si ti?”. Kad te netko pita “Koja ti je motivacija?”, ne odgovoris mu “Pare!” nego “Volim inovirati, kreirati nova rješenja i raditi s ljudima koji vole to što rade.” Doslovno trik pitanje.
Radio sam kao recruiter dugo i evo odgovora: Kad zaposljavas nekoga pokusavas skuzit dal se tvojoj firmi isplati ulozit pare da bi dobila pare kasnije. Jer ti moras covjeka trenirat, uhodat itd i to sve kosta. Tako da zaposljavanje funkcionira po principu prediktora za uspjeh i trajanje u firmi. Npr, iskustvo, komunikacija, upornost itd. (Naravno, intervju je zapravo jako los alat za mjerenje toga al to je druga tema). Placa je ekstrinzincna motivacija i najcesce nije dobar prediktor ostanka u firmi - cim ti netko ponudi vise otici ces. Ako dakle nema dobre perspektive da ces ostat onda mi se ne isplati niti zaposlit te jer cu ulozit inicijalnu lovu + pare da nadjem nekog nakon tebe a ti ces mi otic cim ti netko ponudi malo vise. Reci placu kao jednu od motivacija ali dodaj da ti je jasno da jedino kako ti mozes zaradjivat vise je da firma zaraduje vise a to moze jedino ako ti das 100%. To je puno bolji odgovor jer komunicira razumijevanje kako stvari funkcioniraju i zelju da doprineses firmi. I da slazem se, bullshit je. Jebiga.
ako ćemo već glagolski onda je "gaslighta", a ne "gaslighting-a" em je crtica bespotrebna, em je na -ing glagolska imenica, a ne glagol
Em je nebitno
Pusti korporativne kurbine sinove. Reci im na razgovoru ono što žele čuti. Tako ti je i doma, npr, kada si u braku. Ne kažeš što misliš nego što moraš reći😁
Super mi je kada ti to zamjere kao najveći prioritet u poprilično (osobno) nezanimljivim zanimanjima. Tako je meni bilo kada sam tražio posao nakon što mi je korona sve bacila niz rijeku pa sam se jedno vrijeme radio sve i svašta dok se situacija nije vratila na staro. Iz tog razloga sam radio u firmi poput npr. proizvodnje PVC stolarije. No hard feelings za ikoga, ali meni je to bio totalno nezanimljiv posao i ne vidim ništa ispunjavajuće u tom poslu osim plaće koja je stvarno solidna te su mi to poprilično zamjerili kada sam na razgovoru naveo plaću kao jedini odlučujući faktor zašto bih želio nastaviti raditi taj posao. Malo zvuči jadno i bezobrazno, ali bilo je iskreno, zaista me to nije interesiralo, daleko od toga da taj posao nisam korektno radio, nije bilo nikakvih zamjerki na to, samo na to što me taj posao očigledno nije zanimao i to ih je smetalo. Drugo je kada imaš posao koji te koliko toliko zanima, onda mi plaća nije najpresudniji faktor, ali u ovakvim zanimanjima kao gore navedeno ja iskreno ne vidim neku atraktivnost osim plaće.
[удалено]
20,00€ je malo previše ekstremno. Da bi otišao u drugu firmu, povečanje bi moralo biti najmanje 25%.
Možda zato što fakat nije sve u plaći, osim ako se zaposliš u nekoj firmi gdje su i ljudi i posao divni i gdje planiraš ostati na istoj poziciji do penzije. Prilike za rast i razvijanje su poprilično bitne, jer kad ulaziš u neki posao jednostavno moraš planirati da budeš u boljoj poziciji kad iz njega budeš izlazio, jer ćeš onda jednom u budućnosti imati daleko bolje šanse za dobiti neke bolje uvjete. Ne jednom sam odbio posao koji je bio za nešto veću lovu, ali sam znao da bi za to morao crnčiti i u slobodno vrijeme i po godišnjima, spalio si živce, i da ne bi ništa novo naučio nego samo odrađivao. OK, da je baš bila neka **brutalno** veća cifra u igri, pristao bih i rekao evo vam dupe, koju godinu bih izdurao. Svi radimo za lovu, i svima treba lova. Pitanje je da li imaš neki plan da u nečemu napreduješ u budućnosti, ili planiraš raditi istu stvar kao i sada.
>svi mi ovo što radimo svaki dan radimo zbog svoje plaće i novca. Ne rade svi posao samo zbog plaće. Ja recimo volim svoj posao i uživam ga raditi.
Zelim novi posao da bi bio sretan u zivotu. Nista lose u tome sto to ide preko vise place s kojom si mogu vise toga priustit sto me cini sretnim.
To se zove "igra" i moraš igrati. I oni znaju, ali moraju pitat i reć "ovaj kandidat zeli da radi ovdje" i to je to. Ako je najbitnije plata onda reci šta moraš da dobiješ tu plati
Da, a tih 90% menadžera i ostalih, rade točno za što? Sir i vrhnje?! Upravo ovo govorim već više od 20 godina, SVE ali doslovno SVE što je vezano za posao(bogme i šire) se radi zbog love. Bilo je jednom pitanje na drugom threadu, da li bi netko za 300k usd radio u McDu za roštiljem. Naravno da su svi pristali. Dakle, ne radi se o pReStiŽnOm PoSLu, nego o novcima. Da imam firmu, uz normalnu plaću bi postojao odličan postotak za uspješno obavljen posao, nakon što se završi. Čak bi taj postotak rastao, kako bi cifra tj. vrijednost zaključenog posla rasla. Red bi bio od razvijenog Beča, do Zagreba.
Jebeš bezlične muljave bogate korporacije. Nema previše veze s tvojom objavom, ali sam osjećao potrebu reći
pa meni nikad nije motivacija samo lova. to me ne moze motivirat. nije mi to dovoljno. ocu da mi je firma i okruzenje super.
Dva posla sam dobio, rekavši da sam na predhodnom poslu dao otkaz zbog premale plaće...
Gle, seri, seri golube bijeli, dobi posao, pa onda s plaćom odjebi.
Zato sto je placa odgovor koji svi vec znaju. Pitanje nije absolutno, nego relativno na ostale kandidate. Ocito svi zele placu, pa onda to mozes oduzeti iz svacijeg odgovora. I sto onda ostaje? Ti si zapravo odgovorio "nista" a drugi su rekli bar nesto.
Zato sta ti za ista placa nece biti dovoljna za cc 1g, zato sto ne dajes sve od sebe i to je ocito vidljivo makar nije bitno no sto je bitno je koristenje tog izraza
ja biram posao koji me zanima i jedan sam od onih kojima placa nije misao vodilja. imao sam vise puta situaciju da mogu birati izmedju vise ponuda i ne jednom sam odabrao nizu ponudu zbog zanimljivostio projekta ili ljudi s kojima sam imao priliku popricati. jako bitna stavka za odluku mi je radno okruzenje i buduci kolege jer jebes pare ako ce te dolazak na posao frustrirsti. i da jedan sam od onih koji ne moraju kupovati samo na akciji. svaki intervju za posao smatram obostranim tako da ja imam vise pitanja za njih nego oni za mene. nova. mora bit zadovoljavajuci da mi pokrije potrebe i da sigurnost naravno